uspomeneeeee..
nakon mnogo vremena uzela sam svoju malu kutiju sa starim stvarima...
to su vam one male sitnice za koje svi misle da ne postoje,
koje ste sakrili na samo vama poznato mjesto,
koje su drugi zaboravili,
ali koje vi pamtite...
pa ja sam evo nakon mnogo vremena uzela jednu takvu kutiju iz starog mracnjaka na tavanu za koji se misli da vishe i ne postoji,
koji su drugi zaboravili,
a zapravo tamo ja krijem sve one male sitnice koje su drugima ne bitne ali meni mnogo znace....
nasla sam mnogo toga,
papirica raznih,
porukica od raznih simpi,
pjesmica,
papirica od bombona,
mnogo toga,
ali takode sam pronasla jedno malo pismo za koje sam zaboravila,
pismo koje je napisala moja mama prije par godina,
uz koje sam se isplakala....
to je znate ono malo pismo u kojem su ispisana osjecanja i koja vas pogode duboko u srce,koja vam pokazu vase postupke i koja vam natjeraju suze na oci....
"PRINCEZO MOJA"
Posto nikada nemas vremena pricati sa svojom mamom ja cu ti svoje osjecaje napisati ali to je nemoguce ali jedino rjesenje...Kada si bila u mom stomaku pricala sam ti i voljela te do neba iako nisam ni znala kojeg si spola..Kada sam se u nedjelju 15.05 porodila i kad su rekli curica je plakala sam..Plakala sam od srece jer su se moje zeljel ostvarile..Lijepa,sa puno crne kosice i smedim okicama rodila se moja princeza..I od tog trenutka uvijek sam te zvala moja mala princeza..Citavo vrijeme sam na tvojoj strani,sutnjom se borim protiv svih..Pravim se da si uvijek upravu mada znam da cesto grijesim ali sta cu svi su jedinke a ti si dio mene...Nemogu ti reci koliko te volim jer je to nemoguce,nemogu ti reci kako me boli tvoje ponasanje i tvoje rijeci izgovorene meni to ces shvatiti tek kada odrastes...Mozda ti ne mogu pruuziti trenutno put u Ameriku ali ti na sve nacine stvaram i pruzam mogucnost da to sama ostvaris za par godina..Shvatam te Lejla mada ti to ne vjerujes ali shvatam te poputno shvati i ti mene bar malo..Ja imam samo tebe Bog mi nije dao jos takvih princeza i nebi mogla zamislit zivot bez tebe zato je ova moja dosadna i mozda pretjerana briga..Mozda sam ti zato ponekad dosadna i naporna ali neznam drugacije..Ja sam samo jedna obicna domacica bez svoga "JA"koja ima najvece blago na svijetu i neka mi te samo Bog cuva a to si princezo "TI"....
Tvoj jedan poziv na telefon kada gdje odes meni znaci veliki dar..."
svaki put kada procitav ovo pismo suze mi na oci idu...
kada god podjem da kazem nesto sjetim se ovoga...
kada god nesto kazem za minutu ili dvije se pokajem i uvidim svaku svoju gresku...
znam da sam ponekad "umisljeno deriste"ali ipak ja te volim jer ti se me rodila...
ti si me donijela na ovaj svijet...
i da nema tebe ne bi bilo ni mene....
znam da sam ponekad nezadovoljna svojim zivotom ali to je samo na trenutak...
i zelim da se izvinem i zelim da mi oprostim ako sam ti ikada ista ucinila nazao,
ako sam te ikada povrijedila,
ako sam te ikada rasplakala,
ili ako sam ikada rekla nesto a znas da sam se poslije toga pokajala.....
znas da se nakon svakog postupka,
nakon svake rijeci ja pokajem.....
znam, da si ti jedina koja ce uvijek biti tu za mene,
koja se raduje mom usjehu,
koja je tuzna radi mog pada,
koja je tu da samnom podijeli moju radost i tugu,
znam da bez obzira na to koliko prijatelja ja imala i koliko ih voljela da ces ti uvijek biti moja NAJBOLJA DRUGARICA kao sto si to uvijek govorila,
mozda to nisam do sada shvatala ali eto sada shvatam,
i sada znam koliko ti znaci svaki trenutak proveden samnom...
nikada nisam cijenila trenutke provede sa tobom,
ispunjene radoscu i smijehom....
ali sada kada razmislim toliko djece na svijetu
nema majke,
koliko je majki ostavilo svoju djecu,
i onda zahvalim Bogu sto te imam,
sto si tu...
jer da nema tebe moj zivot ne bi bio ovakav kakav jeste....
ja te mnogo volim i zao mi je ako te nekada povrijedim.....:((